Djeca i emocije

Emocije nas čine jedinstvenim i posebnim. Prate nas tijekom cijelog ljudskog postojanja. Rađamo se i umiremo s emocijama. Često puta ih je teško kontrolirati ako nas nisu tome naučili.

Postoje velike razlike između emocija u odraslih osoba i onih u djece. Djeca jednostavno, spontano i bez suzdržavanja izražavaju svoje emocije. Ako je dijete veselo, odmah će se nasmiješit, a ako je tužno, jednostavno će zaplakati.

Na emocionalni razvoj djece najveći utjecaj imaju njihovi roditelji. Djeca uče kako se nositi sa svojim emocijama, promatrajući i slušajući odrasle bliske osobe i njihove reakcije. Za dijete je važnija emocionalna atmosfera kojom ga ljudi okružuju negoli izražavanje vlastitih emocija.

Prve emocije koje dijete izražava su reakcije na ugodu ili neugodu. U ranom djetinjstvu – periodu od 2.-6. godine najčešće do izražaja dolazi: strah, ljubav, bijes, ljutnja, ljubomora, radost i žalost. Dječje emocije uvijek prati ekspresija lica i tijela.

Emocije djece su: KRATKOTRAJNE- traju svega nekoliko minuta i iznenadno nestaju, SNAŽNE- ne postoji gradacija emocija bez obzira na situaciju u kojoj se dijete našlo, to naročito vrijedi za ljutnju, strah i radost. Emocije se izražavaju punim intenzitetom (dijete u ljutnji plače, vrišti, baca se na pod, udara rukama i nogama, ponekad i grize), NESTABILNE- djeca lako i brzo prelaze iz pozitivne u negativnu emociju i obrnuto. To ne znači da su njegove emocije površne,već samo da ih ono burno doživljava. SPONTANE -dijete svoje emocije izražava,a odrasli ih mogu potisnuti

Čimbenici koji izazivaju ili sprječavaju emocije:

UMOR- dijete je svadljivo, razdraženo, plačljivo (uzroci: nedostatak sna, veliko uzbuđenje, previše igre)

ZDRAVSTVENO STANJE

DOGAĐANJA TIJEKOM DANA- hranjenje, odlazak u vrtić, uspavljivanje

STAV RODITELJA I SOCIJALNA OKOLINA- stav roditelja je najvažniji a često i presudan faktor za zdrav emocionalan razvoj djeteta

 

Kako pomoći djetetu da prevlada ljutnju:

-inzistirati da djeca ljutnju iskažu riječima ,a ne djelima

-pokazati im da razumijemo njihove osjećaje

-pomoći djetetu da iskaže što želi

-bliske osobe trebaju biti uzor za ono što im govore

 

Kako pomoći djetetu da prevlada tugu:

-biti fizički prisutni uz dijete koje plače

-pokazati djetetu da ga prihvaćamo i kada je tužno i da to nije nešto čega bi se trebali sramiti

-omogućiti mu da izabere hoće li da ga zagrlimo,da nam sjedne u krilo ili slično

 

Kako pomoći djetetu da prevlada strah:

-sa djetetom treba biti opušten kad se razgovara o strahovima

-pomoći djetetu da se opet osjeća sigurno

-ako dijete obuzme neopravdani strah treba mu to reći

-dijete se ne bi smjelo ismijati zbog svojih strahova jer jedino što će se time postići je da više neće reći svoje strahove,već će se samo s njima mučiti

Ovo su samo neki od načina kako djecu naučiti i pomoći im upravljati svim trima negativnim emocijama (koje su ranoj dobi djece svakodnevno prisutne te su neizostavan dio svakog djeteta i njegovih razvojnih karakteristika),odnosno emocijama koje utječu na emotivnu uravnoteženost.

Temeljne emocionalne potrebe djeteta su osjećaj sigurnosti,doživljavanje izraza ljubavi,dobivanje priznanja istjecanje raznolikog iskustva.

Dužnost i obaveza je odraslih i djetetu bliskih osoba da se osigura emocionalna okolina koja mu uvijek pruža MIR, SIGURNOST, TOPLINU I LJUBAV.

 

Odgojitelj: Marina Kučinić