Dijete želi biti samostalno i samostalno donositi odluke. Jedan od na
ina da to pokaže i istovremeno osjeti samostalnost jest da vam prkosi. Prkosno reagiranje djeteta znak je njegova otpora i izraz njegove frustracije te ih koristi kada mu je nešto za što se bori jako važno. To ne zna
i da se postavlja protiv vas. Ono izražava svoje mišljenje. Možda osjeća nepravdu u nekom vašem postupku i prkosi vam kako bi vas upozorilo na pogrešku. Iako će vam prkosno odgovaranje djeteta biti izrazito naporno i stresno, ovome se koraku ustvari trebate veseliti. Dijete otkriva da ima svoju volju i nije neposlušno prema vama, nego više ući izraziti svoju volju i biti samostalno. Prkosno ponašanje je specifično za određenu dob. Primjerice, dvogodišnjaci počinju spoznavati sami sebe i uče o pravilima koja su im nametnuta. Neki na ograničenja reagiraju intenzivnije od drugih. Odrasla osoba tada može verbalizirati razumijevanje djeteta tako da mu kaže da zna da mu je to baš jako važno, a nakon toga, kad se dijete smiri, onda mu jasnim i odlučnim glasom treba postaviti granicu. Kad dvogodišnjaci nauče da ih prkos ne vodi nikamo, počinju koristiti društveno prihvatljivija ponašanja kako bi postigli ono što žele. Prkosno dijete je izazov i ini se teško za svladati, no istina je da je nešto takvo jer se smatra neshvaćenim. Njih na takvo ponašanje potiče unutarnji impuls, a nemaju razvijene vještine da drukčije pokažu kako se ne slažu s onim što se od njih traži. Zato su tu roditelji i druge bliske osobe da mu pomognu razviti te vještine i pokazati mu da se može i bez nedopustivih i neprimjerenih prkosnih gesta (bacanje stvari, lupanje vratima…). Najbolji je način da ste tu za njega, da vam u tom trenutku može reći kako se osjeća.
Odrasli mogu nenamjerno pridonijeti djetetovu prkosu i negativnosti ako su previše nametljivi i neprestano nameću svoj red. Odrasli koji su veoma kruti i orijentirani na pravila, mnogo su skloniji jakoj borbi moći s prkosnim djetetom i tada često shvaćaju djetetovo ponašanje osobno, misleći da je djetetov negativizam usmjeren izravno prema njima, umjesto da ga doživljavaju kao pokušaj organiziranja vlastitog svijeta.
Kako pomoći prkosnom djetetu
Ostanite smireni > Ne dajte se isprovocirati iako će vas stalno iskušavati.
Ne kažnjavajte dijete > Dijete se prirodno razvija. Mora naučiti izreći svoju volju i braniti se. Zato mu je potrebna vaša pomoć. Kažnjavanjem ćete spriječiti učenje.
Podržite dijete
Pomozite djetetu da bude samostalno i postane samosvjesno > Neka vam dijete objasni zašto mu je nešto važno. Shvatite njegove argumente i dajte djetetu na volju. Time podržavate djetetovu sposobnost argumentiranja i pokazujete mu da držite do argumenata te cijenite njegove argumente.
Objasnite djetetu pravila (postavljanje granica)
Iako je prkos katkad dobar i ima svoju funkciju, dijete ipak treba naučiti držati se pravila. Objasnite mu stoga zašto vam ne smije prkosno odgovarati.
Budite dosljedni
Ponudite mu izbor > Umjesto da mu zabranite da se igra na nekom mjestu, ponudite mu druge opcije i neka bira. Tako ćete izbjeći prepirke i diskusije te potaknuti samostalnost.
Ne ismijavajte dijete > Dijete vam živo prkosi, a vama je tako smiješno da biste najradije prasnuli u smijeh. Svladajte se ili odmah otiđite iz prostorije. Ako vas vidi kako se smijete, mogli biste povrijediti dijete. U svakom slučaju neće imati u vas povjerenja ili ne može izrazito bijesno reagirati.
Ignoriranje je katkad ipak dozvoljeno > Ustraje li dijete na svojem prkosnom ponašanju i nije otvoreno za nikakve dogovore, katkad je pametnije kratko ga ignorirati.
Odgoj ljutite, prkosne djece težak je i iscrpljuju
- No bez obzira na djetetovu dob ili narav, odrasli imaju veliku odgovornost da nauče djecu kako primjereno izraziti ljutnju, pokoravati se osnovnim zakonima prirode i razviti vještine nužne za pristojno ponašanje u društvu.
Iva Jurašić