Kada govorimo o vrtiću onda govorimo o novom okruženju i skroz novoj sredini za dijete. U vrtiću je okruženo u 80 % slučajeva nepoznatim osobama koje treba prihvatiti i uspostaviti kontakt. Dijete u vrtiću provodi većinu dana, a u tom periodu ima određene zadatke koje treba usvojiti i početi prakticirati. Prvi susret sa vrtićem su nepoznate osobe, u tom trenutku proces socijalizacije počinje jer dijete prirodno ima potrebu da se druži i da upoznaje nove prijatelje. Osim novog okruženja djeca u vrtiću uče opširnije higijenu, jer u većini slučajeva roditelji bi pomagali djeci u izvođenju tih obaveza. Prema tome, zaključujemo da dijete razvija i proširuje svoje svakodnevne obaveze. Kad je riječ o novom znanju kao i vještinama onda je vrtić pravo mjesto za takvu vrstu socijalizacije. U vrtiću djeca uče osnove znanja a to su (boje, oblici, djelovi tjela…) i naravno kako sazrijevaju njihovo se znanje proširuje i postaje sve veće. Djeca koja idu u vrtić imaju puno veće zadovoljstvo koje se odražava kroz psihološku socijalizaciju jer sam osjećaj napredovanja u vidu usvajanja novog znanja i vještina kao i osjećaj bitnosti u društvu djetetu daje veće zadovoljstvo. Takva djeca puno su slobodnija, komunikativnija i statistika je pokazala da imaju puno manje problema pri susretu s novom i nepoznatom sredinom. U ovom preiodu proces socijalizacije je postavio odlične temelje za napredak djeteta tako da mu odlazak u školu ne predstavlja nikakav problem. Roditelji moraju biti svjesni značaja socijalizacije i uključivanja u sam taj proces jer vrtić nije početna faza već obitelj. Proces socijalizacije traje čitav život jer se svakodnevno susrećemo sa nečim novim što nam predstavlja nove izazove. Ali ako u staratu našoj djeci pomognemo, onda smo im olakšali put. Prema tome nemojte izbjegavati obavezu u učenju djece kao što ne treba izbjegavati vrtiće jer će vam oni puno olakšati, a vašu djecu učiniti puno sposobnijom.
Odgojitelj: Senka Porubić